U radu se interdisciplinarno i sintezno donose jezične, kulturne i povijesne činjenice o Klakaru u slavonskoj Posavini na prijelazu 19. u 20. stoljeće. S etnološkoga i dijalektološkoga aspekta promatra se dio neobjavljenih etnografskih zapisa klakarskoga učitelja Luke Lukića (dovršenih 1913.) koji se tiču materijalne kulture, a čiji se povezanost i utjecaj vide posebice u leksiku pa se tomu dijelu posvećuje i veća pozornost1. Uz leksičke, donose se morfološke, sintaktičke i fonološke osobitosti klakarskoga govora toga doba. Na temelju pretpostavke o jezičnoj i teritorijalnoj povezanosti zaključuje se o povijesnokulturnoj i jezičnoj homogenosti te o divergentnosti (s različitim utjecajima – daljim osmanskoturskim te bližima mađarskim i njemačkim), a jezični se identitet povezuje s etničkim (jezik se promatra i kao kulturni element etnosa).

slavonska Posavina; Klakar; početak 20. st.; ikavskojekavski govor; materijalna kultura; fonološke osobitosti; morfološke osobitosti; leksičke osobitosti; sintaktičke osobitosti