U ovome se radu prikazuje analiza diskursa u govorima istaknutoga hrvatskog esperantista, leksikografa, prevoditelja, antologičara i časnika u vojsci Austro-Ugarske Monarhije Mavra Špicera (1862. – 1936.). U njegovim govorima na njemačkom jeziku održanima i objavljenima između 1906. i 1911. godine primjetno je između ostaloga izuzetno pozitivno prikazivanje ratovanja i vojnoga poziva te kritika suvremenih pacifističkih i socijaldemokratskih ideja. U ovome su istraživanju semiološki analizirane teme, motivi i argumentacijski postupci da bi se opisali oblici rekontekstualizacije dviju društvenih djelatnosti – ratovanja i umjetničkoga djelovanja. Analiza je pokazala da sadržajni ustroj govora obuhvaća dvije razine: s jedne strane je riječ o povijesnoumjetničkim pregledima velikih djela i poetikā svjetske književnosti, glazbe odnosno likovne umjetnosti, s druge pak strane, u govorima je primjetno persuazivno isticanje nekih dnevnopolitičkih teza, poput pozitivnih učinaka vojnoga odgoja te potrebe regrutiranja i naoružavanja. Poveznica između te dvije razine istaknuti je provodni motiv svih analiziranih tekstova – teza o neraskidivoj povezanosti i plodnom međudjelovanju umjetnosti i ratovanja kroz povijest čovječanstva.

Mavro Špicer; Prvi svjetski rat; estetizacija rata; militarizam; analiza diskursa