U radu se pokušava ustvrditi razlika u uporabi ličnih zamjenica u Misalu hruackom (1531) koji je otisnuo Šimun Kožičić Benja, u odnosu na uporabu ličnih zamjenica u trima ranije otisnutim misalima: Misalu Pavla Modrušanina (1528), Senjskom misalu (1494) i Prvotisku misala (1483) i u odnosu prema Vulgati. Analizom zamjenica utvrđeno je da ne postoji potpuna podudarnost kod Kožičića u odnosu na ostale tekstove. Razlike koje su uočene odnose se na uporabu drugačijeg morfološkog oblika (npr. akuzativ m.r. ga – i) i na uporabu drugačijeg gramatičkog oblika u smislu nepovratnosti/povratnosti (mene – sebe), te uvođenje oblika mnê za genitiv i akuzativ zamjenice azь. Iz analize se može zaključiti da je Kožičić u nekim segmentima osuvremenio jezik knjige koju je otisnuo (već spomenuti akuzativ m.r.), ali u nekim je segmentima uveo razlikovanja (npr. mêne, mene, menê) koja opterećuju grafijski postav otisnute knjige. Takvo razlikovanje rezultat je grafijskog nesustavnog bilježenja glasa e koji Kožičić bilježi grafemom jat ili grafemom e. Ipak, upotreba većine oblika, posebno kad je riječ o množini jednaka je uporabi u ostalim proučavanim misalskim tekstovima. U usporedbenoj analizi zamjenica pokazalo se da Kožičić u određenoj mjeri kolacionira tekst prema latinskom predlošku, ali ipak znatno manje nego što je to učinio prilagođujući glagolske oblike.

misal; lične zamjenice; nelične zamjenice; povratno-posvojna zamjenica; Šimun Kožičić Benja; hrvatski crkvenoslavenski jezik