U radu se istražuju morfosintaktička obilježja imenske formule ženskih osoba te okolnosti uporabe njihovih vlastitih imena i prezimena te od njih izvedenih pridjeva u hrvatskom jeziku. Prikupljeni primjeri pokazuju da samostalna uporaba ženskoga prezimena u odnosu na muška pokazuje veliku nestabilnost jer još nije uklopljena na odgovarajući način u jezičnu praksu. Zbog visokog stupnja obilježenosti u odnosu na većinu sklonjivih imenica u javnoj komunikaciji, žensko se prezime nerijetko tvorbeno modificira iako je to u proturječju s normom. Sklonjiva ženska prezimena rabe se i u iskazima koje obilježuje visok stupanj formalnosti, a uzroci su njihovoj pojavi pragmatičke i morfosintaktičke naravi.