"Gramatičko izkazanje ob ruskom jeziku" Jurja Križanića, napisano u Tobolsku 1665. godine koncipirano je kao općeslavenska gramatika u koju je uključeno šest slavenskih jezičnih sustava, od kojih su najzastupljeniji ruski i hrvatski. Filološka i osobito jezična analiza sadržaja Križanićevih napomena koje se odnose na hrvatski jezik u toj gramatici ukazuju da je pod pojmom hrvatskog jezika imao na umu hibridni jezik pisaca ozaljskog književnojezičnog kruga koji je djelovao u 17. stoljeću u državini Zrinskih i Frankopana. Taj je jezik bio književna koine kojoj je osnovica bila trodijalekatska, s naporednim elementima i čakavskog i kajkavskog i štokavskog narječja.