Od antike do danas mit o Amfitrionu i Alkmeni privlačio je pažnju pisaca iz različitih razdoblja književne povijesti, primjerice, Plauta, Johna Drydena, Heinricha von Kleista, Jeana Giraudouxa, Luísa de Camõesa, Georga Kaisera, Petera Hackasa i Ignacia Padille. Sudbina Alkmene, Amfitriona i njegova sluge Sosije tema je i komedija francuskih dramatičara Jeana de Rotroua (Sosije, 1636.) i Molièrea (Amfitrion, 1668.), koje su u fokusu ovog rada. Rad se u uvodnom dijelu osvrće na sadržajne, strukturne i žanrovske sličnosti i razlike Rotrouova i Molièreova teksta, kao i njihove intertekstualne veze s Plautovim tekstom, te ih smješta u kontekst razvoja dramskog pisma i kazališnog života Francuske tijekom središnjih desetljeća 17. stoljeća. Središnja tema rada analiza je motiva dvojnika i dvojničkih struktura u Sosijama i Amfitrionu. Komički se potencijal navedenih tekstova temelji na pojavi manifesnih dvojnika koji kradu identitet glavnih likova, Amfitriona i njegova sluge Sosije. Oslonac u analizi Lacanova je teorija jastva koje se formira tijekom stadija zrcala, u trenutku djetetova prepoznavanja vlastita odraza u zrcalu. Tema dvojništva privilegirano je mjesto propitivanja identiteta te bivanja i privida. Dvojništvo u Rotrouovu i Molièreovu dramskom tekstu veže se uz tjeskobu uzrokovanu epistemološkim lomom početkom 17. stoljeća, pri čemu kazalište postaje privilegirano mjesto propitivanja čovjekove nesigurnosti u svijetu čija mu je spoznaja onemogućena.

Amfitrion; barok; dvojnik; francusko kazalište; identitet; Sosije; Jean de Rotrou; Molière