Rad analizira roman Daše Drndić Leica format (2003) iz perspektive diskurzne stilistike i to tako što motri na koji se način načelo interdiskurzivnosti artikulira na stilskoj razini romana pri čemu upravo radikalno ogoljeni interdiskurzivni šavovi postaju polazišnom točkom interpretacije. Kao temeljna interdiskurzivna figura u ovom romanu uzima se fuga koja istovremeno konotira složenost, polifoničnost i interdiskurzivnu premreženost romanesknog teksta, a na metarazini otvara pitanje pamćenja i zaborava, oblikovanja i prenošenja znanja te njegova kodiranja u jeziku i diskurzu. Analiza pokazuje kako u navedenom romanu Daša Drndić mapira osobnu i kolektivnu povijest usložnjavanjem i kolažiranjem različitih tipova tekstova, žanrova i diskurzā te kako se pritom stilistički zahvati na grafičkom planu romanesknog teksta produžuju u područje njegove semantike.

interdiskurzivnost; fuga; autobiografski subjekt; diskurz grada; montaža; prozopopeja; Daša Drndić