Od sredine pedesetih godina 20. stoljeća pa do svoje smrti Miroslav Krleža (1893. – 1981.) bio je glavni redaktor Enciklopedije Jugoslavije i redaktor Enciklopedije Leksikografskog zavoda. U tom razdoblju izdiktirao je brojne kritičke opaske o pred¬lo¬ženu sadržaju natuknica za izdanja tih enciklopedija. Te kritičke opaske danas najčešće nazivamo Krležinim marginalijama. U članku sam obradio stajališta koja je Krleža u svojim marginalijama izrekao o Đuri Arnoldu (1853. – 1941.), filozofu o kojem se u marginalijama očitovao najčešće od hrvatskih filozofa s kojima je bio suvremenik. No, upozorio sam i na stajališta koja je o Arnoldu zabilježio u svojim preostalim tekstovima, čime je omogućen potpuni uvid u Krležine prosudbe Arnoldova stvaralaštva. O Arnoldu, posebice njegovu pjesništvu, Krleža je pisao vrlo kritički. Osim marginalija, o tome svjedoče svi tekstovi u kojima ga je spomenuo, i to počevši tekstom koji je 1919. objavljen u časopisu Plamen, a završivši tekstom koji je 1957. objavljen u knjizi Deset krvavih godina. Naime, Krleža je smatrao da se „iz pokoljenja u pokoljenje” neute¬me¬ljeno prenosi „legenda” o Arnoldovoj „veličini” jer su njegove pjesme najčešće „neuspjela varijacija”. Štoviše, smatrao je da Arnoldovo pjesništvo čitateljima može prouzročiti tek „neizlječivu migrenu”, da je bezvrijedno, pa čak i „neinteligentno”, kao i da je, što Krležu najčešće smeta, natražnjačko.

Miroslav Krleža; Enciklopedija Jugoslavije; izdanja Enciklopedije Leksikografskog zavoda; Krležine marginalije; Đuro Arnold; Vladimir Filipović