U članku se interpretiraju dvije feminističke utopije napisane u razmaku od šest desetljeća. Romani Herland i Woman on the Edge of Time razlikuju se ne samo zbog vremena u kojem su pisani te sukladno s tim i različitog pogleda na ženu feminističkih grupacija s početka stoljeće i sedamdesetih godina nego i zbog drugačijeg razrješenja "ženskog pitanja" koje nude dvije autorice u iznalaženju boljega, Ijepšega svijeta za žene. Charlotte Perkins Gilman oslikava utopijsko društvo žena koje se razvilo eliminacijom muškaraca, nakon čega je uslijedila reprodukcija partenogenezom; dok Marge Piercy nudi svijet muškaraca i žena a gdje su se biološkim i psihosocijalnim transformacijama poništile spolne antiteze, te su pripadnici oba spola postali majke. Međutim, iako različiti, oba romana sadrže osnovne karakteristike feminističkih utopija: oštru kritiku svakodnevice u kojoj dvije autorice žive, vjeru u napredak i promjene društva te povijesne pomake koje uvjetuju slabiji, ekološku svjesnost, komunalno odgajanje djece i jednakost spolova na svim razinama gdje žena razvija sve svoje potencijale.