U ovom se radu bavimo diskurzom fotografije i odnosom između diskurzivnih i figurativnih registara u prirodnom jeziku. Veza između dva registra je metafora. Granice diskurza fotografije su jezik fotografije i fotografski jezik. Pojam diskurza fotografije nije puka leksičko-lingvistička činjenica. Niti je on pitanje prevođenja vizualnih kategorija u verbalne. Diskurz fotografije je predmet nove discipline: diskurzivne stilistike. Diskurz fotografije razvija slikovne modele referiranja, uvodi vizualni režim u jezik, i uvlači u prikazivanje dimenziju predočavanja. Posljedica je da se sve ono što se ne može prikazati/iskazati prenosi u polje predočivog/vidljivog. Ustvari, cijeli sustav diskurzivnih ograničenja postaje vidljiv. Slika kao nešto što uzvraća pogled postaje mjesto panoptičkog nadgledanja polja označitelja: glas i pogled se susreću u pismu. Ovakav dvojaki pojam reprezentacije nastojimo opravdati njegovom primjenom na granične fenomene kao što su egzil, nacija, pamćenje i identitet.

diskurz fotografije; jezik fotografije/fotografski jezik; prikazivanje/predočavanje, metafora; nacija; egzil; pamćenje