Kategorija brojivosti promatra se u ovome radu kao na leksičkom značenju imenica utemeljena kategorija. Leksičko značenje imenica može biti dvojako strukturirano: kao jedinično ili kao nejedinično. Temelji se na opreci jedno ≠ mnogo. Kategorija brojivosti ima svoj sadržaj i izraz. Sadržaj kategorije brojivosti čini obilježje [± brojivo] i njegove oznake [+ brojivo] i [- brojivo]. Imenica je brojiva ako je njezin sadržaj pojmljiv kao jediničnost kojoj u opreci stoji mnogost (stol, jabuka). Imenica je nebrojiva, ako njezin sadržaj nije pomišljiv kao jediničnost kojoj bi u opreci stajala mnogost (voda, šećer). O sadržaju kategorije brojivosti ovisi njezin izraz. Izraz kategorija brojivosti ima u hrvatskom jeziku u gramatičkoj kategoriji broja i njezinim gramemima: jednini i množini. Ta se dva gramema razlikuju u većine imenica oblikom, a nerijetko i naglaskom. Težište je analize na značenju imenica, a izraz imenica promatra kao mogući pokazatelj značenjskih odnosa na kojima se temelji kategorija brojivosti. Analiziraju se imenice pluralia tantum i singularia tantum i pokazuje njihov različit status s obzirom na brojivost. Naznačuje se mogućnost značenjske prekategorizacije imenica te tako pokazuje dinamičnost kategorije brojivosti. Analizira se i proces apelativizacije (eponimizacije) vlastith imena i proces deapelativizacije apelativa. Pokazuje se veza kategorije brojivosti i kategorije određenosti, kad se određenost izražava pridjevnim vidom.

kategorija brojivosti; hrvatski jezik; imenica; apelativizacija; deapelativizacija