U više glagoljskih izvora nalaze se različite legende iz života svetoga Nikole. U ovome radu analiziraju se legende o svetom Nikoli koje se čitaju u sanktoralu dvadeset hrvatskoglagoljskih brevijara nastalih u razdoblju od 14. do polovice 16. stoljeća. Prema tekstološkoj usporedbi brevijarske legende prevode latinsku Nikolinu hagiografiju Vita auctore Iohanne diacono Neapolitano (BHL 6105) i pripadaju korpusu zapadnoeuropskih srednjovjekovnih Nikolinih hagiografija. Cjelovitu legendu od 9 lekcija sadrži osam brevijara i ovdje su obrađeni najpoznatiji motivi Nikoline ikonografije koji su tijekom stoljeća često bili književno i likovno interpretirani (rođenje i djetinjstvo Nikole; opis mladoga Nikole koji imetak posvećuje drugima; čudo u kojemu sveti Nikola daruje tri kćeri siromašnoga plemića). Svi brevijarski tekstovi pripadaju istoj redakciji, ali tekstološka analiza upućuje na razlike između brevijarskih skupina. Hrvatskoglagoljska legenda iz Vatikanskog brevijara Illirico 6 iz sredine 14. stoljeća objavljuje se u latiničkoj transliteraciji, zajedno s varijantama iz drugih brevijarskih tekstova u kritičkom aparatu.

hagiografija, hrvatskoglagoljski brevijari, sveti Nikola, tekstološka analiza