U radu se obrađuje ogled naslova De Thucydidis historia iudicium. Riječ je o latinskom prijevodu djelomično sačuvane rasprave O Tukididovu značaju (Περὶ Θουκυδίδου χαρακτῆρος), koja se pripisuje Dioniziju iz Halikarnasa (1. st. pr. Kr. – 1. st. po Kr.). Prijevod je načinio humanist Andrija Dudić (1533. – 1589.), a otisnut je 1560. u Manuzijevoj tiskari u Veneciji. Grčko-rimski povjesničar i retoričar ondje je prikazao Tukididovu Povijest Peloponeskog rata kao ogledan primjer atičkog jezičnog izraza. Dionizije je i sâm uspješno oponašao slavnog Atenjanina i time poticajno djelovao na kasnije pisce. Iako ga je hvalio zbog obračuna s mitologiziranjem povijesnih djela, Halikarnašanin nije skrivao kritički ton spram nekih Tukididovih postupaka. Na tragu čitanja Tukidida i Dionizija, u radu se najprije skicira kulturno-povijesna uloga originalnog djela. Zatim se obrađuje recepcijska sudbina obojice pisaca. U središnjem dijelu rada iznesena je filološka obrada Dudićeva latinskog prijevoda. Cilj članka jest prikazati Dudićev rad u okviru recepcije obojice antičkih pisaca i u kontekstu renesansnog prevođenja s grčkog na latinski te analizirati Dudićeve prevodilačke postupke.

Dionizije iz Halikarnasa; Tukidid, Andrija Dudić; recepcija antike; humanizam; prevođenje s grčkog na latinski