Poimanje metonimije kao konceptualnog alata za inferenciju u jeziku otvorilo je novo područje proučavanja u kognitivnoj lingvistici i pragmalingvistici. Kako bi se shvatila vrijednost metonimije pri pragmatičkoj inferenciji, funkciju metonimije treba sagledati šire od njene prototipne referencijalne funkcije. Metonimijska preslikavanja odvijaju se u govornim činovima na razini referencije, predikacije, rečenice i ilokucije. Ovaj rad bavi se ulogom metonimije u pragmatičkoj inferenciji u govornom diskursu na primjerima uzetima iz televizijskih intervjua. Analizirani su autentični izričaji koji se klasificiraju kao ilokucijske metonimije prema pragmatičkoj tipologiji metonimijskih funkcija. Metonimijske veze koje postoje između domena i poddomena u istoj funkcionalnoj domeni olakšavaju procese inferencije. U kognitivnoj lingvistici opće je prihvaćeno da su univerzalno ljudsko znanje i tjelesna iskustva bitna za interpretaciju metonimije. Ova analiza upućuje na ulogu specifičnog kulturološkog znanja u razumijevanju ciljanih značenja. Svi navedeni aspekti metonimijskih veza iskorišteni su u složenim inferencijskim procesima u govornom diskursu. U mnogim slučajevima, metaforička preslikavanja također se javljaju kao dio interpretacije izričaja.

kognitivna lingvistika; pragmalingvistika; metonimija; analiza diskursa; inferencija; kulturološko znanje.