U prilogu će biti govora o statusu, prestižu i uporabi jezika, o raznovrsnosti i relativnosti pojedinih kriterija prosudbe njegove samosvojnosti, principa poimanja jezika kao živoga, ugroženoga, mrtvoga, revitaliziranoga i sl. U tekstu se, dakle, spominju lingvistička, sociolingvistička (komunikacijska), etnoligvistička, ekolingvistička, politolingvistička (ideološka) gledišta klasifi kacije slavenskih jezika, a za ilustraciju se navode primjeri raznih jezika. Ne razmatrajući prednosti i nedostatke spomenutih kriterija, autorica upozorava na problem arbitrarnosti svakoga o njih. U uvodnom se dijelu izlaganja spominju i manje poznati književni mikrojezici, otočni, dijasporni, regionalni, (trans) granični, rubni, manjinski jezici. U daljnjem razmatranju teme autorica se posvećuje području češkog (općenacionalnog) jezika koji je predmetom preciznije stratifi kacije s obzirom na njegove idiome u geografskom ili socijalnom smislu. Posebna se pozornost poklanja nazivlju, npr. spisovná čeština, hovorová čeština, knižní čeština, běžně mluvená čeština, obecná čeština i mogućim zabludama u tumačenju navedenih pojmova.

književni jezik; standardni jezik; općenacionalni jezik; govor; dijalekt; narječje; sociolingvistika; arealna lingvistika; ekolingvistika; etnolingvistika; politolingvistika