Zaborav kao naličje pamćenja i nestajanje kao glavni mehanizam prenošenja tradicije središnje su teme romana Daše Drndić Leica format (2003). Taj se proturječan i nepomirljiv odnos zaborava i pamćenja, tradicije i njezina razaranja u romanu okuplja oko kontrapunkta pojmova fuge i leice formata. Rad polazi od tog kontrapunkta i opisuje na koji se način u romanu istražuju odnosi pripovijedanja i pamćenja, trajanja i trenutka, kretanja i nepokretnosti, prošlosti i sadašnjosti, neznanca i bližnjeg, propadanja i nestajanja, arhiva i svjedočenja, živog i mrtvog. Okvir za to opisivanje je kritika filma francuskog filozofa Henrija Bergsona te tumačenje odnosa između fotografije, reproducibilnosti umjetnosti i povijesti u djelu njemačkog kritičara Waltera Benjamina.

Daša Drndić; Leica format; Walter Benjamin; Henri Bergson; fuga; sjećanje; nestajanje; iskupljenje; povijest; trenutak; fotografija; film; svjedočenje; kairos/chronos