U ovom radu razmatra se uloga metonimije u upotrebi naziva grana medicinskih znanosti u engleskom i hrvatskom jeziku u okviru kognitivnolingvističke teorije. Nazivi medicinskih znanosti dio su medicinske terminologije za koju se smatra da je jednoznačna i transparentna, no nazivi medicinskih znanosti mogu se javljati kao referencijalna metonimija tipa CJELINA UMJESTO DIJELA. U ovom se radu uspoređuje njihova metonimijska upotreba u znanstvenom diskursu na engleskom i hrvatskom jeziku. U engleskom se naziv ‘medicinske znanosti’ može rabiti za označavanje znanosti kao medicinske grane, predmeta proučavanja te znanosti, metoda kojima se ona služi ili nalaza koji se dobiju njezinim metodama. U tim se primjerima vidi da se predikat semantički usklađuje s metonimijskim ciljem, a ne s ishodištem, tako da metonimijski cilj u referencijalnoj metonimiji ne treba promatrati izolirano, već u interakciji s predikatom. Može se čak reći da metonimijski cilj imenice postaje motivacijski faktor za odabir predikata. U hrvatskom je znanstvenom medicinskom diskursu metonimijska upotreba naziva znanosti također prisutna, iako u nekim slučajevima izgleda neprihvatljiva jer očito odstupa od konceptualizacija u hrvatskom jeziku. Hrvatska medicinska terminologija pod stalnim je utjecajem engleskoga znanstvenog nazivlja koje prijevodima ulazi u hrvatski jezik. Tako diskurzivni utjecaji mijenjaju konceptualne strukture šireći kategorije.

referencijalna metonimija; engleski jezik; hrvatski jezik; medicinska terminologija; znanstveni diskurs