Ovaj rad proučava značajke usmenosti u književnim djelima i njihovo prevođenje na primjeru dijaloga iz romana Bernharda Schlinka Der Vorleser u izvorniku i u prijevodima na hrvatski i engleski jezik. Na početku se objašnjava pojam usmenosti u fikciji u kontekstu podjele koju su definirali Koch i Oesterreicher (1985), a radi se o razlikovanju „jezika blizine” („Sprache der Nähe”) koji se odnosi na govor, te „jezika distance” („Sprache der Distanz”) koji se odnosi na pismo. Predstavljaju se i načini kako pisci u svojim djelima stvaraju usmenost te na temelju čega se ona u tekstovima može prepoznati. U konačnici analiziramo odabrane dijaloge iz romana Der Vorleser u njihovom izvorniku na njemačkom jeziku, te u njihovim prijevodima na hrvatski i engleski jezik.

usmenost u fikciji; dijalozi; prevođenje; njemački jezik; hrvatski jezik; engleski jezik