U ovome se radu ispituju načini ponovnog započinjanja izričaja kod samoispravljanja pogrešaka i samoispravljanja neprikladnog izričaja. Ispitivanje je provedeno na uzorku od sto i jednog ispitanika, studenta Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Klasifikacija samoispravljanja se temelji na Leveltovu modelu govorne proizvodnje kao najboljem empirijski potvrđenom modelu za monolingvalno procesiranje govora. Studenti su ispitani pojedinačno, a pred njih se postavilo pet govornih zadataka te su njihovi odgovori snimljeni. Zadaci uključuju: prepričavanje radnje crtanog filma, opis slike prostorije, opis slike prostorije s drugačijim rasporedom namještaja u odnosu na prethodni zadatak, oblikovanje rečenica na temelju slika predmeta i oblikovanje priče na temelju predloženog niza slika. Ako govornik odluči ispraviti pogrešku u svome govoru, u većini slučajeva će izabrati trenutno samoispravljanje, a novi početak, kao način ponovnog započinjanja izričaja, izabrati će iznimno rijetko. S druge je strane, novi početak najučestaliji način samoispravljanja u slučaju samoispravljanja neprikladnog izričaja. Govornici se načelno pridržavaju određenih pravila prilikom samoispravljanja kako bi sugovorniku olakšali interpretaciju poruke nakon ispravka. Može se zaključiti da način samoispravljanja nije kaotičan i neorganiziran proces, nego sustavno organizirani fenomen koji ima svoja pravila.

samoispravljanje pogrešaka; načini ponovnog započinjanja izričaja; zamjena leme; preformula