Ovim se radom žele sintetizirati dosadašnje važnije spoznaje o kolokacijama, u teoriji i praksi, s ciljem prikazivanja cjelokupne problematike koja se veže uz kolokacije u hrvatskome jeziku. Želi se upozoriti na to da je za obradu kolokacija s primijenjenoga aspekta nužan preduvjet jednoznačno definirati kolokacije, srediti nazivlje, razgraničiti ih od slobodnih i drugih vezanih sintagma te ih klasificirati prema ujednačenome kriteriju (Tafra 2005:165). O tome će biti govora u prvome dijelu rada, u kojem će se prikazati važnija teorijska razmatranja u kroatističkoj literaturi i pri čemu će se dati osvrt i na obradu dotičnoga fenomena u stranoj literaturi kako bi se uspostavila poveznica. Drugi se dio rada zasniva na kontrastivnome pristupu kolokacijama u hrvatskome i njemačkome jeziku te se istražuje utjecaj tih razlika na njihovo usvajanje, prevođenje i leksikografsku obradu. Upozorit će se na povezanost načina uvrštavanja kolokacija u leksikografske natuknice s njihovim usvajanjem i prevođenjem jer prevoditelj pored dobro razvijene svijesti o kolokacijama mora imati na raspolaganju i odgovarajući priručnik. Za izradu takva priručnika, osobito dvojezičnoga kolokacijskog rječnika, potrebno je utvrditi razlike među kolokacijama dvaju jezika, što je jedino moguće sustavnom kontrastivnom analizom. U kroatističkoj literaturi postoje radovi takve vrste, ali se oni uglavnom tiču kontrastivnoga odnosa između hrvatskoga i engleskoga jezika. U ovom će se radu svi navedeni aspekti razmatrati na primjerima iz hrvatskoga i njemačkoga jezika.

kolokacija; kontrastivna analiza; leksikografska obrada; usvajanje jezika; hrvatski jezik; njemački jezik