Članak propitkuje moguću vezu Sušačkih subota Vladimira Polića i Sušačkoga popodneva makedonskoga pisca Vasila Tocinovskoga. Sušačke subote tiskane su kao podlistak između 1923. i 1925. godine u Primorskome novome listu. Posthumno, 1989. godine, tiskana je Polićeva feljtonistika, objedinjena pripovijetkama i novelama. Sušačko popodne nedavno je tiskana i nagrađena zbirka od 15 kratkih pripovijedaka. Članak identificira stilizacije gradskih lokaliteta, povijesnu kronografiju prostora, konotacijska preoblikovanja Polićeva prototeksta u pripovijetkama Tocinovskoga. U fokusu članka jest i interes za Tocinovskijev pogled na kvarnersko-istarski kronotop kao na došljakovu beletrizaciju navedena prostora. Te su pripovijetke sižejno preplele «ovdje i sada» s «tamo i prije» hrvatskih i makedonskih mitskih slika. Pisac svoje junake portretira kao nostalgično zagledane iz loše sadašnjosti u bolju prošlost. Folklorni fond, fantastično-magijsko, bajkovno nasljeđe modelotvorna su i motivska dominanta zbirke.

gradske vedute; Sušak; Rijeka; Istra; Sušačke subote; Sušačko popodne; folklor; riječko-sušačka nostalgija