U članku se govori o prirodi onih funkcionalnih riječi (polj. wyrazy funkcyjne, engl. function words, njem. Funktionwörter) koje se u tradicionalnom jezikoslovlju, odnosno u gramatikama i u većini radova nazivaju veznicima. Na temelju uvida u slavističku literaturu zaključuje se da se tim funkcionalnim riječima u nacionalnim lingvistikama pristupalo sporadično, istraživanja su se provodila raspršeno, primjenjivale su se različite metodologije, a rezultate gramatike često nisu bilježile. Iako je u posljednje vrijeme slavističko jezikoslovlje sve češće zainteresirano za taj tip funkcionalnih riječi, još ne postoje njihovi sintetički opisi i interpretacije. S obzirom na težinu problema članak ima karakter skice u kojoj se podsjeća na opće značajke tradicionalnih veznika, zatim daje kratak pregled metodologija dosadašnjih istraživanja te predlažu novi smjerovi istraživanja, i to ne samo tradicionalno shvaćenih veznika nego i šire – drugih veznih sredstava koja su nastala morfološkom derivacijom primarnih veznika ili njihovom funkcionalnom derivacijom. Izabrani dijakronijski aspekt u pristupu veznim sredstvima ima za cilj pokazati tendencije njihova evoluiranja. Rad ima odlike kontrastivnog pristupa jer se u istraživanju problema koristi uglavnom građa hrvatskoga (i šire štokavskog materijala) te poljskog, uz osvrt i na druge slavenske jezike.

veznik; vezna sredstva; funkcija veznika; hrvatski jezik; poljski jezik