U članku se analiziraju žanrovi osmrtnica (obavijest o smrti, posljednji pozdrav, zahvala, sjećanje) na hrvatskomu književnom jeziku i čakavskom supstandardu. Koristeći metodologiju pragmalingvistike i lingvistike teksta određuju se njihova konstitutivna obilježja, struktura i tipični jezični oblik. Budući da su standard i njegov čakavski varijetet u stalnom kontaktu, ovaj se opis osmrtnica može smatrati kako prilogom opisu jezika u kontaktu tako i opisu žanrova koji se u jednome složenom jezičnom sistemu paralelno koriste.