Slavonsko se ratno pismo dade promatrati kao svojevrstan žanrovski sustav dokumentarističke poetike. Ta je konstelacija nastala u karakterističnoj selidbi, miješanju i ispreplitanju označnica izvornih, prvotnih vrsta massmedijskoga, umjetničkog i pisma kulture. Eksplikacije toga stanja nastale su kroz projekte ratnog dokumentarizma, postav¬ljene na recepcijskoj i produkcijskoj vezi Vinkovaca i Osijeka. Ratom uzne¬mireni kulturni identiteti gradova, odgovorili su iz svih svojih suvremenih i/ili baštinskih zaliha. Vinkovci su u ratu, u istraživanjem fokusiranom odsječku 1991.-1994. bili mjesto visokog protjecanja i produciranja izvoda »slavonskoga ratnog pisma«, s osobitom skrbi za Vukovar, Ilok i Županju. Pamćenje suvremenih i povijesnih imena (uljudbenog prostora i osoba), pamćenje početka rata, odnosno gomilanja silnica zla, te osnovna pismovna uvjerljivost (intenzitet, sugestivnost, štovanja recentnoga kulturnog (aktictteta), označnice su koje su odredile i usmjerile uvid ovoga rada.