Polazeći od pretpostavke da je u srednjem vijeku pojava novih književnih vrsta i žanrova uvjetovana, prije svega, njihovom uporabnom funkcijom, autorica u tekstu koji slijedi nastoji opravdati tezu prema kojoj je pojava liturgijske drame, uslijed potrebe da se u vjeru upute široke mase i da se njihova vjera učvrsti, uvje¬tovana težnjom k vizualizaciji liturgijskih tekstova, ali i potrebom da čitatelj, tj. gledatelj ne sumnja na pripovjedača (glumca, svećenika, 'nosioca vlasti'), ni na autonomnost lika koji se u njoj predstavlja, Liturgijska drama javlja se, dakle, kao prikazivanje, predstavljanje teksta nasuprot kazivanju, naraciji liturgijskog obreda.