U članku se govori o utjecaju purizma na razvitak hrvatskoga standardnoga jezika u 19. stoljeću. Učinak purističke intervencije je najveći u periodu standardiza¬cije koja je najbolje ilustrirana u oblikovanju modernih standardnih jezika središnje i istočnoga dijela središnje Europe uključujući tu i hrvatski jezik. U teoriji, purizam djeluje na svim lingvističkim razinama, ali je u praksi najizraženiji u leksiku. Mišljenje da hrvatski književni jezik treba biti relativno slobo¬dan u odnosu na strane elemente potječe još od vremena renesanse. Autor spominje glavnije pjesnike i dramatičare 16. i 17. stoljeća u Dalmaciji koji su se služili jezikom bez romanskih posudenica s iznimkom komedija Marina Držića. U svoju raspravu autor uključuje rječnike F. Vrančića i J. Mikalje, štokavske i kajkavske rječnike iz 18. stoljeća, kao i rječnike J. Stullija, tiskane početkom 19. stoljeća. Purizam je također evidentan u svim oblicima proze i rječnicima ilirskog preporoda. Zadarska i Riječka filološka škola kritički su se odnosile prema ilirskim reformama zbog prejakog njemačkog utjecaja. Po autorovu mišljenju promjene započinju djelatnošću Đure Daničića i Tome Maretića. Autor zaključuje da baština ilirskog preporoda živi i danas u suvremenom hrvatskom književnom jeziku.