U članku se govori o sibilskim knjigama, drevnim apokaliptičkim apokrifima, u okviru pučke literarne tradicije gradišćanskih Hrvata. Sibila je bila proročica poznata u grčkim legendama i književnosti. Značenje riječi, vjerojatno orijentalnoga postanja, još uvijek nije protumačeno, a ime se prvi put spominje u grčkoga filozofa Heraklita. Sibilska su proročanstva osobito bila popularna u doba helenizma, kada dolaze pod utjecaj židovsko-kršćanske kulture, kao i ranog Rimskog Imperija. Tijekom srednjega vijeka broj sibilskih proroštava se uvećava u nekoliko verzija a kršćanstvo prihvaća Sibile kao Kristove proročice. Među gradišćanskim Hrvatima sibilske se knjige pojavljuju preko prijevoda s njemačkog, mađarskog ili slovenskog jezika. U radu se donose izvaci iz dvaju sačuvanih rukopisa Sibile.