U tekstu je prikazan inventar, distribucija i podrijetlo vokalnoga i konsonantskoga sustava mjesnoga govora Lisca. Fonološki se sustav toga mjesnoga govora uspoređuje s pojedinim slovenskim idiomima (najčešće s južnonotranjskim dijalektom) te s određenim sustavima hrvatskoga jezika (pretežito s kajkavskim gorskokotarskim tipom i s gornjomiranskim dijalektom čakavskoga narječja) da bi se utvrdio udio čakavskih zasebnosti u tome mjesnomu govoru. Takvim se kriterijima pridružuje i morfološki kriterij - zaseban oblik glagola biti za tvorbu kondicionala - zbog njegove izuzetne vrijednosti pri određivanju pripadnosti jednoga mjesnoga govora čakavskomu narječju. Zaključuje se da su mjesnomu govoru Lisca svojstvena obilježja što su zajednička svim tipovima govora na povijesno povezanomu prostoru Gorskog kotara, Istre i južnoga dijela Slovenije, a prema ovome istraživanju, dakle, i jednomu mjesnomu govoru u zaleđu Rijeke uz samu slovensko-hrvatsku među.