Ovim radom autorica nastoji pokazati na koji se način u "pasionskoj igri u pet slika" Stjepana Mihalića, objavljenoj pod naslovom Grbavica, ocrtavaju tipične značajke ekspresionističkoga dramskog tkiva. Prilagođena poetičkoj dominanti svoga vremena i tadašnjem poimanju drame i kazališta ta je Mihalićeva drama primjer na kojem želimo pokazati na koji su način žanrovske osobitosti srednjovjekovnih prikazanja u ekspresionističkom hrvatskom teatru poslužile piscima kao izvrstan temelj pomoću kojeg su u jednom, nadasve teškom i ratnom slutnjom opterećenom vremenu, mogli preispitati sve ljudske vrijednosti, polemizirati s njima, te destruirati sve tabue i mitove (pa i sam biblijski mit).