Pisac Enrico Morovich (1906.-1994.) rođen je u Rijeci, no najveći je dio svojih radova, većinom priča, romana i pjesmi, objavio u Italiji: "L'osteria sul torrente" (Gostionica na potoku,1936.) /'Miracoli quotidiani" (Svagdašnja čudesa, 1938.), "I ritratti nel bosco" (Portreti u šumi, 1939.), "Contadini sui monti" (Seljaci na brdima, 1942.), "L'abito verde" (Zelena haljina, 1942.), "ll baratro" (Ponor, 1964.), "Racconti a righe corte" (Priče u kratkim crtama, 1977.), "Ascensori invisibili" (Nevidljiva dizala, 1980.), "La nostalgia del mare" (Nostalgija za morem, 1981.), "Cronache vicine e lontane" (Bliske i daleke kronike, 1981.), "La caricatura" (Karikatura,1983.), "l giganti marini" (Morski divovi, 1984.), "Racconti di Fiume e altre cose" (Riječke i druge priče, 1985.), "Notti con la luna" (Noći s mjesečinom, 1986.), "Piccoli amanti" (Mali ljubavnici, 1990.), "Non era bene morire" (Nije bilo poželjno umrijeti, 1992.), te "Un italiano di Fiume" (Talijan iz Rijeke,1993.). Ovaj članak je pokušaj da se iz cjelokupna autorova opusa kroz stilsku i tematsku analizu, ustanove i izluče osobine i konstante mašte, ironije, humorizma, fantastičnog i iracionalnog koje se provlače kroz velik dio njegovih ostvarenja, a zajedno sa stilskim postupcima koje pisac koristi, preteče su nekih tijekova suvremene književnosti. Vrednovanje tih čimbenika od presudnoga je značaja za sagledavanje cjelokupnog Morovicheva opusa unutar vremena i književnog ozračja kojem pripada.