Dinamičnost u jeziku rezultat je, s jedne strane, potrebe za međusobnom razumljivošću među govornicima, odnosno pragmatičke je prirode, dok je s druge strane uvjetovana težnjom da se u govoru bude što inovativniji, dosjetljiviji i kreativniji. Oba procesa odraz imaju u nastanku novih riječi, odnosno neologizama od kojih tek manji dio pripada glagolima. U ovom radu utvrdit će se, na primjeru pedesetak glagolskih neologizama nastalih u posljednjih dvadeset godina, uklapaju li se oni u gramatičke kategorije koje se tradicionalno pripisuju glagolima pri čemu će se posebna pozornost posvetiti kategoriji vida. Naime, među pronađenim glagolskim neologizmima primijećen je velik broj onih koji su dvovidni (skenirati, asemblirati, bekapirati, dajdžestirati), dok su vidski parnjaci nesvršenih glagola, ako postoje, još uvijek izrazito rijetki i stilski obilježeni (dramiti – izdramiti, lajkati – odlajkati, eskortirati – *odeskortirati). Također će se proučiti valencijska svojstva glagolskih neologizama s posebnim naglaskom na broj i morfosintaktičke značajke njihovih dopuna. Ključne riječi: glagolski neologizmi; glagolski vid; dvovidnost; valencijska svojstva; morfosintaktička obilježja glagolskih dopuna

glagolski neologizmi; glagolski vid; dvovidnost; valencijska svojstva; morfosintaktička obilježja glagolskih dopuna