U radu se razmatra opravdanost semantičke razdiobe glagola kao polazišta u njihovoj sintaktičkoj obradbi. Pri podjeli glagola na semantičke skupine pojedini autori polaze od sintaktičkih kriterija (npr. Levin 1993, Dorr 1997, Korhonen i Briscoe 2004, Mikelić Preradović 2010), ističući snažnu povezanost značenjskih obilježja glagola i njihove sintaktičke strukture. S pomoću različitih sintaktičkih alternacija određuje se pripadaju li glagoli istoj semantičkoj skupini. S druge strane, dio jezikoslovaca smatra da je opravdanije držati se isključivo semantičkih kriterija i značenjskih odnosa među glagolima koji pripadaju istomu semantičkom polju (npr. Fellbaum 1998, Šojat 2012). Pri odlučivanju o načinu obradbe glagola u Bazi hrvatskih glagolskih valencija pošlo se od podjele glagola na semantičke skupine zbog spomenute povezanosti dviju razina te pretpostavke da neizvorni govornik hrvatskoga može predvidjeti sintaktički obrazac glagola unutar određene semantičke skupine ako zna sintaktički obrazac prototipnih glagola te semantičke skupine. Na osnovi kriterija čestotnosti i zastupljenosti u priručnicima relevantnim za ovladavanje hrvatskim kao stranim jezikom do razine B1 odabrano je 900 glagola. Ti su glagoli prvotno raspoređeni u semantičke skupine prema značenju koje se u rječnicima navodi kao prvo, no to prvo značenje služi samo za osnovnu, polazišnu podjelu s obzirom na to da se pojedini glagoli po svojim ostalim značenjima mogu naći i u kojoj drugoj skupini.

glagoli; semantička razdioba; valencijska baza; sintaktički obrazac; hrvatski jezik; jezična razina B1