U ovome se radu istražuje samo jedan aspekt tipografskog oblikovanja Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov – to je harmonizacija površina u knjizi i funkcija olovnog slova u prijelomu stranice. Tipografska ideja prijeloma Knjižice od žitija rimskih arhijerejov temelji se na trinitatnoj ideji, odnosno u renesansi omiljenoj Pitagorinoj pačetvorini 3 : 4 i njenom seskvialternom parnjaku formatu 2 : 3. Rekonstruiran je tiskarski postupa Bartolomea Zanettija – generiranje svih knjižnih veličina iz polaznog formata, ugađanje "punih" i "praznih" površina u foliju. Pokazuje se kako je metoda "prelamanja" kvarteriona u to vrijeme već bila uobičajena, profesionalna tiskarska rutina. Analiza mjera na primjerku knjige koji se čuva u knjižnici HAZU (signatura R 698) otkriva da je zagrebački primjerak (u usporedbi s Wrocłavskim po kojem je priređeno faksimilno izdanje) sačuvao originalne tipografske mjere. Veličina stošca Kožičićevog glagoljskog olovnog slova je 4,558 mm. Sve veličine unutar knjige moguće je bez ostatka mjeriti tom veličinom kao jedinicom – kao svojevrsnim cicerom. Riječki cicero samo je 0,046 mm veći od Didotova (4,512 mm) koji je tek od 1879. g. bio prihvaćen kao standardna međunarodna tipometrijska jedinica.

Kožičićeva tiskara; prijelom knjige; tipografski modul; riječki cicero