Autorica u ovom radu komparativno razmatra, pokazuje i dokazuje čimbenike intertekstualnosti u intermedijalnosti hrvatske postmoderne; odnosno intertekstualni transfer Bašćanske ploče u postmodernom književnom tekstu Zemlja i ja, J.Pupačića i u likovnom tekstu - monotipiji Hommage a Bašćanska ploča, Lj. Njerš. Autorica pronalazi da su oboje autora simboličnih godina; Pupačić 1967., a Lj. Njerš 1991. svrhovito prekoračili devetstogodišnji razmak među granicama svjetova da bi se intertekstualno vratili tradiciji starohrvatske povijesne zbilje - protivno apovijesnosti postmoderne. Spasonosno izvorište hrvatske baštine: hrvatska redakcija stsl. jezika na kraljevskoj Zvonimirovoj ploči dragocjen je ulog u univerzum europske i svjetske civilizacije; neprocjenjivo političko, lingvističko i opće kulturno prenošenje i povezivanje intertekstualnosti za terapiju hrvatske zbilje: 1. koja se objelodanjuje u Pupačićevu tekstu povezanom s Deklaracijom o imenu i položaju hrvatskoga jezika i 2. s Njeršovom monotipijom kao apelom za spašavanje ugrožene hrvatske kulturne baštine u prvom postmodernom ratu u Hrvatskoj.

intertekstualnost; intermedijalnost; Bašćanska ploča; postmoderni umjetnički tekstovi