U članku se analiziraju hrvatske i poljske konstrukcije s dativnim argumentom kojima se izražavaju psihička stanja. Istraživanje se provodi u okviru kognitivne lingvistike i kontrastivne lingvistike. Posebnu pozornost obraćamo na specifičnost dativa. Analiza materijala pokazuje da dativ u konstrukcijama psiholoških stanja dolazi uz prijelazne i neprijelazne glagole, imenske predikate, bezlične predikate i u analitičkom obliku uz glagole kao što je czuć; osjećati. U svakoj od navedenih grupa analizirali smo semantičku ulogu dativa i odredili smo njihova značenja. Zaključili smo da dativ u određenim konstrukcijama vrši ulogu završne točke, referentne točke ili doživljavača. Kontrastivno istraživanje pokazuje brojne sličnosti između hrvatskih i poljskih konstrukcija, kako u pogledu vrste predikata kojem je dativ dopuna, tako u pogledu semantičkih uloga.

dativ; psihološki predikati; semantičke uloge; hrvatski jezik; poljski jezik