Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet
Odsjek za kroatistiku
 

OD TEKSTA DO SCENSKE IZVEDBE (U POTRAZI ZA PUTOVIMA KOMUNIKACIJE)

Autor:
Dubravka Crnojević-Carić
E-adresa:
dubravka.crnojevic-caric@zg.t-com.hr
Klasifikacija:
pregledni članak
Sažetak
U ovom se radu na interdisciplinaran način, povezujući uvide koji dolaze iz područja teorije i pedagogije glume te teatrologije (Branko Gavella, Mihail Čehov, Konstantin Stanislavski, Lee Strasberg, Cicely Berry), ali i iz suvremenih uvida neuroznanosti (Antonio Damasio, Michel Lacroix, Rosa Alice Branco), analizira glumački proces. Analizom glumačkog procesa, progovorit će se i o naravi govornih činova. Glumac, naime, ima privilegij, u svojoj igralačkoj poziciji, isprobavati različite varijante životnih i komunikacijskih stanja, pa tako i govornih činova. Rad problematizira glumčev proces rada na zapisanom tekstu (dramski tekst), opisujući nekoliko faza rada (proces čitanja teksta: samostalni susret s napisanim tekstom, zajedničke „čitaće” probe, „mizanscenske” probe, generalne i tehničke probe, kao i javne izvedbe). Tijekom rada na odabranom dramskom tekstu, sudionici se komunikacije mijenjaju a na taj se način usvajaju raznolike strategije komuniciranja. Glumac je onaj koji trenira vlastitu pozornost, kao i govorni čin, trajno i višestruko pre-usmjeravati: usmjeravajući pozornost na partnera na sceni, na redatelja, na tehničko osoblje, na imaginarnog idealnog gledatelja, kao i na realno prisutan auditorij. Rad tematizira i tzv. „krugove pozornosti” koji određuju i voljno usmjeravaju govorni akt, a čiji se karakter tijekom izvedbe u više navrata može i/li mora mijenjati. Sve je navedeno (glumački proces rada na tekstu) na određeni način povezano i s komunikacijom kakva je na snazi u „prostorima svakodnevice” ili pak prilikom javnih izlaganja unaprijed zadanih tema. Glumački se prostor trenirane „izdvojenosti” i „scenske samoće” dijelom razlikuje u odnosu na ono kako te fenomene opisuje retorika, baš kao što postoji i distinkcija između govornog čina koji ima pragmatičnu funkciju u smjeru zagovaranja tzv. „građanske iskrenosti” te poziciju koja nastoji ka „glumačkoj vjerodostojnosti” a u svrhu „suigre” glumaca/govornika i gledatelja/slušatelja.
Ključne riječi
govorni čin; izvedba; glumac; simultanost naracija; temeljna i proširena svijest; istina tijela
Pregleda:
301
Preuzimanja:
5
 
 
 
Posjeta: 16924