U radu se polazi od pitanja univerzalnosti konceptualnih metonimija tipa mjesto za ustanovu. Na primjeru dva podtipa te metonimije, glavni grad umjesto vlade te zemlja umjesto vlade, upućuje se na neke probleme u vezi s granularnošću korpusne metodologije i zagovara se pristup koji vodi računa o autentičnoj porabi unutar diskursa te može objasniti varijaciju koja se može zapaziti u njihovoj porabi. Kako su okosnica tog pristupa fenomen metonimijskog ulančavanja te sinonimijske veze među metonimijskim izvorima i ciljevima s jedne strane te među pojedinim ulančanim metonimijama, pokazuje se da je varijacija u porabi metonimija i kvanitativne i kvalitativne naravi. U radu se pokazuje da duljina metonimijskih lanaca može značajno varirati unutar teksta, tj. lanci se mogu vrlo brzo prekinuti ili opstajati unutar većeg odsječka teksta u određenom obliku (uniformirani ili raznovrsni) ovisno o cijelom nizu čimbenika. Radi se o tome da neke jezične situacije u smislu određenih kombinacija strukturnih, pojmovnih i komunikativno-pragmatičkih činjenica mogu rezultirati plodnijim tlom za porabu ovih tipova metonimija dok neke druge mogu dovesti do smanjivanja vjerovatnosti njihove porabe (njihovom zamjenom nekim drugim tipovima metonimije ili izbjegavanjem). Iako je metonimijska sinonimija jedno od sredstava kojima se osigurava kohezija i koherencija teksta putem održavanja topika, u radu se na nizu primjera pokazuje da pojava ove vrste sinonimije može biti sužena ili čak potpuno blokirana uslijed različitih kulturnih, konceptualnih i tekstualnih čimbenika. U članku se posebno raspravlja o kulturnom modelu prijatelja i neprijatelja te namjeri govornika da jasno obilježi svoj stav o temi izričaja (uglavnom negativan) kao primjerima za čimbenike koji rezultiraju skraćivanjem, odnosno pucanjem metonimijskih lanaca, ili pak nekim njihovim nekanonskim pojavnim oblicima.

metonimija; metonimijski lanac; sinonimija; kulturni model; metafora