Usporedbenim čitanjem dvaju dramskih tekstova povijesne tematike, komedije u jednom činu Venus victrix Milana Begovića (1905.) i tragedije Petronij Ante Benešića (1907.) propituje se i potvrđuje poetika umjetnih svjetova hrvatske moderne. Građa za umjetne svjetove estetički je stilizirana prošlost, renesansna u Begovićevoj jednočinki, a rimska u Benešićevoj tragediji. Umjetni svjetovi stilizirani su prema starim vrstovnim sustavima kao što su rimska i renesansna komedija te povijesna drama i tragedija s kojima ostvaruju intertekstualne veze. Fikcija povijesnih i umjetnih svjetova ne svjedoči o prošlosti, nego o suvremenosti i središnjim estetskim problemima moderne: o odnosu umjetnosti i života, esteticizma i vitalizma, senzualizmu, dekadenciji, dijalektici propasti i ponovnog nastajanja. Ključne riječi: hrvatska moderna, poetika umjetnih svjetova, stilizirana prošlost, esteticizam, vitalizam, senzualizam, dekadencija.

hrvatska moderna; poetika umjetnih svjetova; stilizirana prošlost; esteticizam; vitalizam; senzualizam; dekadencija; Milan Begović; Ante Benešić