U ovom članku govori se o pitanju postojanja hrvatskoga književnog jezika u semiotičkom prostoru odnosno u sistemu kulture. Radi afirmacije uvjerenja o opravdanosti upotrebe termina hrvatski jezik i stoga prihvaćanja teze o postojanju takva jezika argumentacija se usmjerava prema teoretskim razmišljanjima u području semiotike. Nudi se mišljenje da problem sporova u postjugoslavenskoj lingvistici nije problem, uvjetno rečeno, ‘ontologije’, već ‘epistemologije’. Prema tome nije toliko bitno pitanje postoji li hrvatski književni jezik ili bilo koji drugi jezik, primjerice crnogorski, nego je bitno drugo pitanje: što to uopće znači da književni jezik postoji ili ne postoji?

(kulturna) semiotika; sociolingvistika; književni/standardni jezik; hrvatski jezik; kodifikacija jezika; jezična politika