U radu se govori o kategoriji potrebe pri posuđivanju, prvenstveno iz engleskoga jezika, odnosno opravdanosti podjele posuđenica (engleskoga podrijetla) na potrebne i nepotrebne. Na primjeru jedne od novijih podjela posuđenica engleskoga podrijetla po principu opravdanosti njihove uporabe u jeziku primaocu (Prćić 2005) autor nastoji pokazati kako su takve podjele neprecizne i simplificirane. Temeljni je cilj rada navesti i analizirati razloge uporabe posuđenica. Govornika na uporabu posuđenica motiviraju različite jezične i društveno-psihološke potrebe, od potrebe za popunjavanjem leksičke praznine preko želje da se ekonomično, precizno i kreativno izrazi do potrebe da i kroz uporabu posuđenica izrazi svoj supkulturni identitet. Autor zaključuje da i posuđenice i njihovi domaći ekvivalenti čine ono što Bourdieu (1991) naziva jezičnim kapitalom te da leksički izbor ovisi o prirodi jezičnih tržišta. Tako će posuđenica imati bolju prođu na jednome tržištu, a domaća zamjena na drugome. Paralelnom uporabom posuđenica i njihovih domaćih zamjena uvelike dolazi do izražaja slojevitost jezične uporabe, odnosno značenjska, stilska i funkcionalna razvedenost jezika.

posuđenica (engleskoga podrijetla); kategorija potrebe pri jezičnome posuđivanju; razlozi uporabe posuđenica